Bogumili.
Studija o balkanskom neomaniheizmu

Obolensky D.



Bogumilski pokret prepoznajemo kao jedan od glavnih problema južnoslavenske i bizantske povijesti. Utjecaj kOji je on imao na povijest balkanskih naroda - na njihovu crkvu i državu, na njihovo društvo i književnost, na njihovu religiju i folklor - čini proučavanje bogumilstva bitnim podjednako za bizantiniste i slaviste. Znanstvenicima i studentima na drugim područjima, bogumilstvo još uvijek nudi mnoge neistražene, ili poluistražene, mogućnosti. Teolog i filozof mogu pronaći ubogumilstvu jedan od najzanimljivijih primjera rasta na europskom tlu u srednjem vijeku obrasca misli i načina života koje možemo nazvati ‘dualistički’. Podrobna studija bogumilstva trebala bi pomoći zapadnim medijavelistima da bace novo svjetlo na još uvijek pomalo nerazjašnjen problem povijesnih veza između aZijskoga manihejstva i dualističkih pokreta zapadne Europe, osobito talijanskih patarena i katara ili albigenza južne Francuske. Ta veza, ako je uspješno uspostavimo, omogućila bi opet povjesničarima Crkve da vide bogumilsku sljedbu kao prvu europsku poveznicu u tisućugodišnjem lancu što vodi od Manijevoga naučavanja u Mezopotamiji u trećem stoljeću do Albigenške križarske vojne u južnoj Francuskoj u trinaestom stoljeću. Štoviše, proučavanje bogumilskoga pokreta treba igrati i svoju vlastitu ulogu, nikako zanemarivu, u istraživanju kulturnih i religijskih veza između istočne i zapadne Europe, važnost kojih sve više uočavamo u sadašnje doba.